Juraj Filipović: Kerumopolis
Izvor: Facebook/Splitski đir
Gužva, šušur, mladost, starost, ćakula i nekoliko stotina Splićana koji su prilično nezainteresirano odslušali red govora i red pjesama – eto tako je izgledao službeni dio otvorenja preuređene Zapadne obale u Splitu. Formalnu zamijenila je prava pučka veselica u večernjim satima, kada se održao koncert uz nekoliko tona “besplatne” hrane i hektolitre piva i vina.
Eto po tko zna koji put nađoh se i ja u masi ljudi. Odmah da napomenem, nikada nemojte podcjenjivati moć glupih ljudi u velikim masama jer upravo su oni ti koji odlučuju o vašem eventualnom probitku u ovom surovom društvu. Današnje vrijeme bi trebalo glasiti kao fenomen za civilizacijski napredak, kulturu na razini i razbacivanje intelektualnim moćima. Međutim ljudskoj vrsti je draže oblijepiti se aktivističkim materijalima priključiti se razjarenoj masi urlati, razbijati i pritom ne shvaćati uzročno posljedičnu vezu, potencijalnog završetka torture. A sve to pod izlikom „svi su pa sam i ja“.
Dakle kao što znate svjedočili smo svečanom otvorenju Zapadne obale. Igrom slučaja bio sam dio tog spektakla na šetnici. Međutim kada sam vidio da je samo u nekoliko sati antifašistički, mediteranski, kulturni ma najlipši grad na svitu postao privatno vlasništvo i sredstvo za zabavu aktualnog gradonačelnika, zapitao sam se pa koji ljudi su to njega izabrali. Pozitivno smo prešli svi preko Kerumovog konfuznog sastavljanja rečenice. Čak smo i učinili kao kolektiv korak naprijed tolerirajući mu enormnu dozu bahatosti koju usmjerava neposredno svakog dana, kao pljusku u lice svom glasačkom tijelu. Tako sam pasivno promatrao iz daljine, dok su mi se neke note vratile po mozgu, na trenutak sam usporio sliku. Vidio sam iz moje perspektive hrpu zombija. Ugledao sam pregršt pijanih glava koje lupetaju gluposti, dok im se friški komadići hrane kotrljaju niz gladna usta. Hrpu ljudi koji svoju depresiju jad i nemoć utapaju u takozvanim besplatnim porcijama njoka i vina. Ugledao sam kako se beskrupulozno kliče, zabavlja i slavi ime Željka Keruma. Jer kao on im je omogućio u ovim teškim vremenima jedan dan besplatne zabave i razonode. Očito je da populacija stada nije shvaćala da u kapitalizmu a pogotovo u Hrvatskoj i Splitu ništa nije besplatno i da su upravo oni ti koji su isfinancirali zapadnu obalu te hranu i piće.
Svima nam je poznato da je otvorenje Zapadne obale populistički trik, tijekom predizborne kampanje našeg gradonačelnika. No moram priznati da je čovjek, barem prema mom viđenju pokazao zapanjujuću količinu iskrenosti kad je na neprofesionalan, umjetan i pomalo frustriran način sam sebi podigao reputaciju na Zapadnoj obali. Kao znak stalnog sjećanja na Žekija i “njegovo“ super kul urbano remek djelo. Uglavnom ne sumnjam da će Željko Kerum ući u anale Splitske povijesti. Makar to odradio i na silu. Njegovi glasači još nisu shvatili nemogućnost lucidnog djelovanja, ireducibilnih zaključaka i dijela. Izgleda da mu mediji otvaraju prostor proporcionalnom brzinom zatvaranja njegovih poslovnica. Pa se tako u informativnoj emisiji na televiziji, iznova ukazao sa standardnom dozom primitivizma i prepoznatljivog zanosa, koje je iskazao po iskrcavanju s jahte na rivi. Potreba za iznošenjem oštrih kritičkih osuda počiva na činjenici, da je Željko Kerum pjevao “Jasenovac i Gradiška stara”. S obzirom da stremimo nekom srednjoeuropskom civilizacijskom krugu takvo nešto je krajnje nedopustivo i degutantno, naprotiv trebao bi naići na opću izolaciju iz društvene zbilje.
Izvor: Bojan Ivošević
Mislim da je u redu da Fani parkira nepropisno svoje auto od cca 200 000 eura na spornom mjestu i da to objave svi mediji te da sutra ponovi isti čin. Također mislim da je u redu da Željko otvori zabavu na motoru bez kacige, dok 2 policajca stoje ispred njega i predvode kolonu. Ne mislim, nego znam da je on iznad svih i da zakon ne vrijedi za svih. Smatram da je spomenik Tuđmanu pun pogodak. Pa tko je vidio pokrenuti gospodarstvo ili još gore isplatiti plaće radnicima u propalim splitskim pogonima. Ne! Radije napravimo spomenik osobi koja je učinila sve da dođe do tog stanja. Da se razumijemo meni ne odgovara 10-metarski križ na Marjanu. Ja bih radije kilometarskog Isusa salivenog od čistog zlata na vrhu Mosora, nek vide Talijani i oni tamo s otoka ko ima i ko meže. Mišljenja sam da bi svi mi trebali imati mali kipić Željka Keruma u svojim kućama uoči lokalnih izbora. Kipić bi stajao na tepihu ispod kojeg bih pomeo sve afere, kaznene postupke, prekršaje, prijave i nezaposlene mlade osobe.
Umno me zakočite a Keruma mi dajte u znatnijim količinama. Spreman san na decibele ogorskih napjeva. Zasipajte me laticama, na kojima će bit lice Željka Keruma . Preko medija mi slobodno operite mozak. Neka mi Željko Kerum posluži za mentalnu ventilaciju.
Uzdignite moju ignoranciju u svečanu civilizacijsku gestu. Uz pomoć pravosudne nemoći dohranite moju bešćutnost. Ispunite moje poricanje ponosom i slavom. Onim ponosom kada vam Kerum daje 100 kn na ionako nikakvu mirovinu. Kerumizirajte moje tijelo, tako da dodate i malo Nevenke.
Problem je u tome što spomenuti gradonačelnik, svojim metodama pokušava izmanipulirati vlastito biračko tijelo. Međutim na veliku žalost i lokalni mediji koji mu tobože štete kampanji pod izlikom nekog izrugivanja, uspoređujući plakat Nevenke Bečić na hotelu “Marjan” s režimom u Sjevernoj Koreji više su mu pomogli nego odmogli. Time su učinili samo još jedan iskorak ka propagandi skromne kampanjice. Ironično je zaista da onako lijepo futuristički uređena zapadna obala krasi dvorište hotela koji zjapi prazan. Novoizgrađena okolina neupitno će primamiti kupca i podići cijenu. Naravno nisam htio reći da je cilj Željkovog gradonačelničkog mandata bio prvenstveno vlastiti interes. Pokušamo li se prisjetiti proteklih 4 godine, zaista je teško u gradu Splitu naići na nešto što je baš Kerumov revolucionarni pothvat. Radi se o fleksibilnom obrtanju javnog mnijenja, odnosno spinu. Onako čisto kako se prohtije eliti pred izbore postati aktivni političar i gradonačelnik širokih svjetonazora i ambicija. Jer nije on toliko pametan koliko narod može biti glup.
Završit ću priču jednim prigodnim dijalogom iz “Malog mista”
Antonio: Eto to je taj primitivizam, primitivizam od kojeg se ja užasavan nemoguć je odi svit dotore, nemoguć.
Dotur Luigi: A dragi moj sinjor Antonio svit je surov, ma Dante je reka “non ti curar di lor ma guarda e passa” – ne osvrći se na njih nego gledaj i prođi.
