Nikola Nemec: Mjusik! Put d tejp on, men…

audio tapes

Golo od pasa i ludo od droge, tijelo dr. Gonza se frenetično koprcalo kada je njegov mili prijatelj – u nastojanju da ga smiri i odgovori od suludog nauma da se tranzistor, kada pjesma dosegne vrhunac, baci u kadu – umjesto bacio veliki grejpfrut ravno u glavinu…

Čar glazbe je što je ona kao paunov rep, a u paunovom repu svatko može naći svoju boju. I može mahati njome, ili je zabiti u kosu ili iza uha, ili se kititi vlastitim repom odabranih boja negdje na nekoj bini ili discu. Stvar je ukusa, u prijevodu – pristupa. Što se mog tiče, svi ti titraji usporedivi su sa peristaltikom koju izaziva mi, primjerice, jutarnja šalica kave: blagodat, valva veselja i hitriji, glasniji srčani tutnjevi. Nervozno oko traži novine, ruka je na guzici, govno u želucu. Kao loše misli, u nama su vokacije sabranih sranja u zdjeli prošlosti pokraj koje stoji već puna čaša istih novijih datuma, te ona osnovna što nas čine ovakvima kakvi jesmo, nesavršenima, prolaznim i u svojim grijesima. Mnogi elementi, koliko god oni kotirali na (našoj) ljestvici naoko već odsviranih formi, izloženi su određenoj filtraciji, svojevrsnom odbacivanju ali ne i potpunom zaboravu jer sranja nas nikada ne zaboravljaju. Ona nas podsjećaju da igra još traje, da glazba i dalje svira.

Gledam u šalicu kave, natočene malo iznad sredine, cijeli prostor odiše popularnim vonjom. Hvatam dah u ritmu, nakratko uživam u tome. Ritam je poprilično jednostavan, ispiranje najčešće za nekim stolom: pijenje, paljenje jedne do dvije, novine i školjka. Kava je vrlo dobar filter (u oba smisla) ali ne i samo to, u njoj čovjek čekira re-start. Nije stvar u dijareji, nije stvar kako aparat za šankom ‘svira’ dok prelistavamo novine, nije poanta ni u boljoj cirkulaciji, što unutarnjoj što vanjskoj. Sve se zapravo čini kao dio nekog prihvatljivog, odgojnog rituala dok srčemo i pušimo, dok glazba u pozadini tonalitetno šušti, miriše i odzvanja, počesto u ulozi jeftine kulise. Ona također mora tjerati na sranje, ona također mora tjerati i od sranja.

Velika, hladno mlijeko i dva šećera, čuje se svakodnevno u jednom baru. Netko će poželjeti tri ili četiri šećera, ovisno o ukusu, netko će je pak iskapiti bez ijednog dok će, jasno, biti i onih koji će se nasrati i bez kapi kofeina u sebi. Na bini. U kakvoj kadi. Ili na plesnom podiju, svejedno.

Kava se kao prvo mora dobro promiješati, ako stavljate šećer to jest, njen miris mora dobro prostrujati nosnicama, kemijski proces nas mora trgnuti i prije prvog srkljaja – tek onda je rukom mirno primaknuti u šalici, srknuti, zapaliti jednu. Energija je tada već laganih dva levela iznad, život je opet slađi, dan opet spreman da se rasturi.

Disk počinje da se vrti, proces da se odvija, širimo nosnice u slatkom iščekivanju prvih nota. Vrijemo. Disk prvo dobro promiješamo, tijelo mirno polažemo na ležaj, kemija se resetira, um sprema za novo srkanje, te palimo jednu. Energija je tri levela ispod, život opet valovit, vrijeme pred nama podatno golom strujanju plemenitih valova.

Stvar je ukusa, sve je zapravo stvar ukusa. Kakvu ćete glazbu snositi, kakvu kavu unositi. Gdje ćete trošiti energiju, koji glazbenim rukavcem ploviti, koji zahod na kraju loviti. Ima ih koji će sjedati uvijek u istu kavanu gdje kava je likvid govno no konobarica za jebat, pa što onda ima veze što sad u šalici mutnu boju žličicom muti, jer njena kosa je zlatna. Netko će biti pametniji, intuintivniji i pri samom ophođenju, pa bi taj netko mogao i muzicirat neovisno o svom penisu, ukusu prema ženama ili bojama na papiru za tiskanje novca. Neke -ice će da vrište na takvu glazbu, neke će bježati bez glave bez obzira. I ne samo one.

Šalica dobre kave šupak tjera na ispovijed, glazba po volji onaj zamišljeni ventil na zatiljku naših glava na dobar isprd. I glazba mora tjerati na zahod, ali se itekako treba paziti da se ista ne rađa iz takvih mjesta. U onom sarkastičnom smislu. Jer nije svaka kava sranje, i nije svako ritmično ili manje ritmično sranje potvrda da smo upravo popili svu pamet svijeta u jednoj jedinoj šalici smeđeg sadržaja.

Oglasi