Ivica Marinović: ”Vrijeme je da se upoznamo onakvi kakvi stvarno jesmo”…

image

Damira Avdića ljudi uglavnom znaju po brutalnim hard core/punk nastupima u kojima izrazito ekspresivno iznosi svoje stavove i prikazuje društveno-političko stanje u državi, regiji i svijetu…

Pritom ga mnogi na prvu gledaju kao luđaka koji urla, ne pokušavajući uopće dati priliku njegovom izražaju, no ove nedjelje smo u emisiji Nedjeljom u dva imali priliku vidjeti njegovo posve drugo lice, jednog mirnog, staloženog i iznimno inteligentnog čovjeka koji vrlo uvjerljivo i realno objašnjava stanje stvari, pritom za svaku svoju tezu pronalazeći iznimno kvalitetne argumente. Između ostaloga je objasnio što je htio reći u pjesmi ”Bratstvo i jedinstvo”, objasnio je kako ne trebamo biti nostalgični za Jugoslavijom, jer kako kaže: ”Ja sam živio u toj Jugoslaviji i ako ju je nekada trebalo voljeti, onda ju je trebalo voljeti dok je još postojala, a ne sada”. I upravo to, ljudi su raspadom Juge zapravo stjerani u svoje nacionalne torove, i veoma striktno se pazilo da svaka ovca ostane u svom toru, te se pritome ništa nije pitalo one izuzetke kojima zastava i himna ne stvaraju granice u glavi i ne predstavljaju najbitnije stvari u životu.

Highlight izjava gostovanja je kako je ”Država prodala državljane”, pritom misleći na vlasti koje su rasprodale gotovo sve što su imali, te kako sve ono što nisu uspjeli privatizirati, su nepotezirali, aludirajući na današnju stvarnost u kojoj rodbinske i ine veze imaju presudnu ulogu u ”napretku” u životu. Naime, danas nije bitno koliko si obrazovan, niti imaš li kakvih drugih kvaliteta, puno bitnije je nositi ”adekvatno” prezime…

Dotaknuo se i umjetnosti, te je rekao kako je ona jedina politička opcija, te pritom nije zaboravio napomenuti kako se po kulturi u umjetnosti namjerno udara iz svih raspoloživih oružja jer su svjesni koliko ona može biti opasna. Za kraj je rekao kako je on optimist i svjesni utopist, i kako ”Treba raditi iskreno ono u što vjeruješ, jer jedino tako možeš dobiti sljedbenike”…

Mislim da je Stanković u emisiji zapravo ispunio glavni cilj, da prezentira jednog tako kvalitetnog umjetnika na pravi način, bez suvišnih provokacija i otrovnih strelica kakve zna ponekad ispaliti prema pojedinim gostima. Avdić se pak pokazao kao vrlo vješt sugovornik, koji može bez vulgarnih riječi kvalitetno objasniti i potvrditi svoja stajališta. U principu on nije rekao ništa novo, ali s obzirom da ljudi danas bježe od realnosti (nije im svejedno kad im se istina ovako jasno pljune u facu), dobro je bilo da se malo podsjete kako stoje stvari.

Ljudi danas zapravo žive u kombinaciji prošlosti i budućnosti, i to na način da su uglavnom opterećeni prošlošću, a nju spajaju sa uglavnom nerealnim snovima koji se tiču budućnosti. Zaboravlja se na sadašnjost, na trenutak koji je zapravo nešto najljepše u životu.

Žao mi je što je Avdićevo gostovanje u emisiji sigurno bilo puno lošije gledano nego gostovanje Sanadera sedam dana ranije, ali mi je s druge strane drago da je Avdićev optimizam i surovi realizam uspio prepoznati solidan broj ljudi koji ga do sada nisu upratili, te je ovim gostovanjem sigurno pridobio još jedan određeni broj poklonika…
A jesmo li se upoznali? Mislim da jesmo, i to predobro!

Oglasi